Za vrijeme igre kanidi i mnoge druge životinje koriste radnje i pokrete poput žestokog griženja, naskakivanja i udaranja tijelom jedni o druge. Takve radnje i pokreti vrlo lako mogu biti pogrešno protumačene od strane sudionika. Međutim, godine istraživanja i proučavanja načina na koji se životinje igraju i komuniciraju prilikom igre pokazale su da sudionici ige u njenom tijeku zapravo vrlo pažljivo “pregovaraju” pazeći pritom na važna pravila kako bi spriječili da igra ne preraste u sukob.
Pravila koja se trebaju poštovati tijekom igre:
Jasna komunikacija
Kada se želi igrati, pas karakterističnim ponašanjem najavi drugom da se želi igrati. Kod kanida je to karakteristični naklon, spuštanje prednjeg dijela tijela prema tlu, stražnjice visoko podignute u zrak uz veselo mahanje repom i opušteni izraz lica. Takav naklon se koristi isključivo kod igre i uvijek izgleda isto, odašiljući pritom jasnu poruku: “igraj se samnom” ili “još uvijek se želim igrati”. Čak i onda kada pojedinac poprati naklon naizgled agresivnom radnjom poput kešenja zuba, režanja ili griženja, partner-suigrač pokazuje podčinjenost ili izbjegavanje u samo 15 % slučajeva, što sugerira na to da ima povjerenja u poruku koju suparnik prenosi naklonom. Međusobno povjerenje i komunikacija bitni su za funkcioniranje unutar društvene grupe.
Paziti na ponašanje
Životinje uzimaju u obzir sposobnosti svojih suigrača te sudjeluju u izmjenjivanju uloga kako bi kreirali i održavali jednakost. Na primjer, pas neće ugristi suigrača svom snagom kako bi održao “fer-plej” i povećao šansu za nastavak igre. Pas višeg statusa leći će na leđa kako bi omogućio psu nižeg statusa da “pobjedi”. Da je u pitanju ozbiljna i stvarna agresija, pas višeg statusa nikada ne bi izveo takav potez. Na taj način svaki član grupe može se igrati s bilo kojim drugim članom gradeći pritom međusoban odnos.
Priznati pogreške
Čak i onda kada se svi sudionici trude igrati prema pravilima, stvari ponekad izmaknu kontroli. Kada se životinja nedolično ponaša ili nehotice ozlijedi suigrača slijedi isprika, baš kao i kod nas ljudi. Nakon intenzivnijeg ugriza slijedi naklon koji odašilje poruku koja znači otprilike: “oprosti što sam te prejako ugrizao, još uvijek se želim igrati, molim te ne odlazi, pazit ću sljedeći puta”. U velikoj većini slučajeva suigrač prašta grube poteze i nastavlja igru – razumijevanje i tolerancija normalan su dio igre i svakodnevnog života u zajednici.
Važnost igre
Mi ljudi povezujemo pojam igre s hobijem i razonodom, često se ne obazirući pritom na važnost i ulogu koju igra ima za mladu životinju. Igra ima izuzetno važnu ulogu u razvoju pasa, a ponašanja koja se ispoljavaju prilikom igre potvrđuju njenu važnost. Izrazi lica kod zaigranih pasa pokazuju kako se mijenja njihovo raspoloženje.
Upravo kroz igru štenad uči kako se upoznavati, kako imati kontrolu nad okolinom i granice do kojih smiju ići. Kroz igru štenad uči “pseći jezik” povezujući svoje i suparničke izraze s ponašanjima koja se dešavaju prilikom interakcije. Štenad kanida skakuće i istražuje uokolo pokušavajući rješavati probleme te time upija bitne informacije o sebi i svojoj okolini. Kasnije kada odrastu, nema mjesta greškama i pogrešnim procjenama. Iako naša štenad-ljubimci vjerojatno nikada u životu neće biti stavljena u takve situacije, važnost ponašanja tijekom igre i njihova svrha očuvani su u njihovim genima.
Igra zauzima važno mjesto i kod odraslih pasa, ponajviše zato što kroz igru isprobavaju nove strategije.
Štenad se počinje igrati s majkom i braćom iz legla s otprilike četiri tjedana starosti. Igra im pomaže u fizičkom i mentalnom razvoju. Vještine koje uče u leglu su kako inhibirati ugriz, kako loviti, kako tresti i ubiti plijen te kako se ponašati u zajednici. Kad se psi tako igraju, često vidimo jačeg i većeg psa kako liježe na pod okrećući se na leđa u submisivan položaj. Sve je to dio uvježbavanja ponašanja koje je psima jako zabavno, pogotovo kad iz submisivnog položaja naglo odskoče, zgrabe igračku i iniciraju igru lovice.
Kroz igru štenad uči kako se ponašati u zajednici, grade se odnosi i društvene veze te formira buduće ponašanje odraslog psa. Štene koje se naučilo igrati od najranijih dana ima više šanse postati stabilan pas i dobar komunikator, dok će se štenad koja je bila izolirana od svoje braće i sestara ili ljudi i nije naučila inhibirati ugriz i komunicirati vrlo vjerojatno razviti u plahe, nesigurne i nerjetko agresivne pse.
Igra potiče psa na inventivnost i rješavanje problema te pomaže mentalnom razvoju. Kroz igru pas uči uzorke ponašanja te kako izvršiti niz ponašanja ili radnji poput vraćanja prilikom traganja za skrivenim predmetom s ciljem da ga pronađu. Kroz igru pas istražuje koristeći osjetila poput osjetila vida, njuha, dodira, sluha, što je iznimno važno prilikom socijalizacije. Pas će biti sigurniji u sebe i manje će zazirati od novih situacija ukoliko je u sigurnim uvjetima naučio igrati se i upoznavati se s novim psima, ljudima, stvarima ili okolinom.
Kopanje, naganjanje, trganje, žvakanje, grickanje, donošenje i lajanje urođena su ponašanja pasa koja bi trebalo uključiti i poticati u igri radije nego ih gušiti i pod svaku cijenu sprečavati.
Često nam savjetuju kako nebismo trebali odobravati i poticati igru potezanja jer će navodno pas postati dominantan pogotovo ako mu dozvolimo da pobjeđuje. Ovo je naime netočno jer je to ponašanje psima urođeno i kada dozvoljavamo da ga pas koristi kroz igru preusmjeravamo agresiju i učimo psa da bude kooperativan. Ono što apsolutno MORATE naučiti psa su pravila igre – da pušta na znak, da ne grize vaše ruke i odjeću te paziti da se pas previše ne zanese. U slučaju da se to desi, igru moramo odmah prekinuti, a nastaviti možemo kad se pas smiri.
Igra djeluje kao odličan mentalni stimulans. Dokazano je da mozak sporije stari kod pasa kojima su tijekom života bile omogućene igre koje potiču na razmišljanje. Igru možete koristiti prilikom učenja opoziva, donošenja i nošenja stvari te osnovnih naredbi poslušnosti. Nikada nemojte kažnjavati psa ako u nečemu pogriješi jer bi se moglo desiti da se pas više s vama ne želi igrati. Nastojte da igra bude zabavna i kroz nju nagrađujte psa – igra je izuzetno bitna prilikom učenja.
Igračke
Na tržištu danas postoji pravo bogatstvo odličnih igračaka za pse koje potiču fizičku i mentalnu aktivnost.
Frizbi – koristi se kako bi se potaknulo traženje i praćenje pogledom, potjera i donošenje.
Kong – igračke od čvrste, pune gume sa šupljinom koju možemo puniti hranom ili poslasticama. Posebno su korisni kada učimo psa da ostane sam – napunimo nekoliko igračaka hranom ili poslasticama i pas će biti preokupiran vađenjem poslastica iz šupljine što smanjuje stres i sprečava dosadu.
Kocke sa šupljinom – obično napravljene od tvrde plastike sa šupljinom koju napunimo poslasticama. Pas pomoću pokušaja uči kako okrenuti kocku da bi iz nje ispala poslastica.
Špage za potezanje – odlične za čišćenje zuba. Također potiču lov i plijenski nagon. Odlične su za izgradnju povjerenja, no moramo psa prethodno naučiti da pušta na zahtjev.
Psima omiljene igre
Igra skrivača – kroz zabavu učimo psa da koristi sva svoja osjetila. Sakrijte se negdje u kući ili vani i zovnite vašeg psa. Kad čuje svoje ime, trebao bi osluškivati, gledati u pravcu odakle dolazi zvuk i koristiti njuh kako bi vas locirao. Kada vas pronađe, veselo ga pohvalite i nagradite. Igra skrivača pomaže da pas obraća više pažnje na vas.
Kopanje – za mnoge nepoželjno ponašanje – pogotovo ako imaju lijepo uređeno dvorište. Psi vole kopati jer vole istraživati ili pak da bi za vrijeme toplijih dana pronašli hladnije mjesto na koje mogu leći. Omogućite psu jedno mjesto u dvorištu na kojem može kopati (pješčanik) i nagrađujte ga kada kopa samo na tom mjestu. Da bi mu pomogli da nauči kopati na određenom mjestu, zakopajte u pješčanik njegove omiljene igračke ili poslastice.
Donošenje – zabavna, energična igra odlična za traganje i vježbanje opoziva. Uz lagan trening i korištenjem pozitivnih poticaja većina pasa zavoljeti će ovu igru i naučiti donositi predmete koje bacate. Donošenje potiče psa da pogledom traži i potom lovi predmet. Ako bacate predmet u visoku travu ili grmlje potičete psa da koristi i osjetilo njuha. Ako vaš pas uživa u tome da zgrabi predmet i bježi od vas prihvatite to kao igru, zadajte “naredbu” poput “Ulovit ću te!” i počnite ga loviti. Psi uživaju u takvoj igri i obično je sami počnu inicirati. Nakon nekog vremena kada pas počne inicirati igru lovice sjednite i ignorirajte ga. Obično tada pas dolazi do vas i gurka vas igračkom koju želi da mu bacite. Pozovite ga i ponudite mu nagradu. Da bi uzeo nagradu mora ispustiti igračku. Ponovno započnite igru lovice i čekajte psa da vam ponovo priđe i inicira igru. Na taj način učita psa željenom ponašanju pozitivnim poticanjem bez kažnjavanja. Ukoliko kaznite psa zato što je pogriješio ili zato što nije napravio ono što ste u tom trenutku zamislili, vrlo je vjerojatno da će pas povezati kaznu s igrom i oklijevati pri sljedećem pozivu na igru ili se pak uopće više neće htjeti igrati na taj način.
Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa