(od rođenja do 12 dana starosti)
Štenad dolazi na svijet obavijena posteljicom i povezana s majkom pupčanom vrpcom. Pupčanu vrpcu kuja pregrize, a posteljicu pojede te lizanjem suši i čisti novorođeno štene potičući refleksne pokrete mišića i disanje. Štenad ne može kontrolirati tjelesnu temperaturu i vrlo je osjetljiva na promjene temperature okoline, pa je održavaju bliskim fizičkim kontaktom s kujom i ostalom štencima iz legla. Ako štenetu postane prevruće, odmaknut će se kako bi održalo optimalnu temperaturu. Ukoliko je odvojeno od legla i stavljeno na hladnu podlogu novorođeno štene glasno će zapomagati.
Novorođena štenad gluha je, slijepa i bez zuba te je stoga praktički izolirana od okoline. Međutim, prilikom rođenja prisutna su mnoga primarna osjetila i refleksi koja pomažu štencima pri dojenju i održavanju kontakta s majkom poput taktilnih osjetila, osjetila okusa i mirisa te pokrete.
Većinu vremena novorođena štenad provede spavajući i hraneći se. Prva dva tjedna nakon rođenja kuja štenad potiče na vršenje nužde lizanjem genitalija i analnog otvora koje obično nastupa neposedno prije hranjenja, a služi i zato da bi probudila štenad prije dojenja. Motoričke radnje u ovom razdoblju ograničene su, a štenad se kreće puzeći i pokrečući prednje udove kao da pliva. Štene se vođeno osjetilima dodira, njuha i okusa orjentira i locira majčinu bradavicu kako bi se hranilo. Pokreti prednjih udova naziru se dva-tri dana nakon rođenja, pokušaji podupiranja prednjim udovima nakon šest do deset dana, a pokreti i pokušaji kretanja stražnjim udovima nakon osam dana starosti.
Šenad koja je prerano odbijena od sise (prije 15. dana starosti) mogla bi cuclanje i miješenje šapicama preusmjeriti na dekice i slične mekane objekte te ispoljavati ovo ponašanje i u zrelijoj dobi. Iako je novorođena štenad što se tiče svog razvoja tada izolirana od vanjskih utjecaja oni mogu ostaviti dugotrajne posljedice na njihovo učenje, emocije i općenito na sposobnost prilagodbe. Držanje štenaca u rukama barem tri minute dnevno te izlaganje laganim stresorima iz okoline poput promjene temperature prostora i diranja mogu imati pozitivan utjecaj na otpornost šteneta prema bolestima, emocionalnu reaktivnost i kasniju sposobnost rješavanja problema. Istraživanja pokazuju da štenad koja nije tijekom neonatalnog perioda imala nikakvu interakciju s ljudima i okolinom kao odrasli psi pokazuju veću emocionalnu reaktivnost od onih kojima je to bilo omogućeno. Ponašanje štenadi u neonatalnom razdoblju uglavnom se sastoji od neuvjetovanih refleksa koji osiguravaju toplinu, hranu, vršenje nužde i osnovnih potreba za preživljavanje. Većina tih “vegetativnih refleksa” postupno se mijenja odrastanjem ili pak nestaje prije početka perioda socijalizacije.
Natrag na Razvojne faze pasa