“Učenje je jednostavno, ali nije lako” riječi su Boba Baileyja, pionira modernog treninga životinja.
Važno je znati da principi operantnog uvjetovanja funkcioniraju onda kada se ispravno primijene. To znači da prilikom treninga moramo biti dosljedni i vrlo precizni (imati besprijekoran “tajming” – točno odrediti trenutak u kojem se potkrepljuje željeno ponašanje). Ako niste dosljedni i precizni, pas neće shvatiti što točno od njega tražite, a poticaj ili kaznu povezati će s ponašanjem koje niste imali namjeru potaknuti odnosno kazniti. Ako želimo da pas nauči ono što želimo ili da prestane raditi ono što ne želimo, posljedice svojega ponašanja mora doživjeti točno onda kada pokazuje određeno ponašanje ili najviše unutar 3 sekunde od trenutka kada ispolji određeno ponašanje. U suprotnome, pas neće točno povezati ponašanje s posljedicama. Što ste precizniji u označavanju željenog ponašanja i što je poticaj za njega vredniji i značajniji, to će pas brže učiti. Zato razmislite i o tome čime psa nagrađujete jer vrijednost poticaja određuje pas!
Posebnu pažnju moramo obratiti i na kriterije. Kriterij je unaprijed definirano ponašanje koje potičemo u procesu učenja, a odnosi se na težinu vježbe koju želimo da pas odradi. Da bismo mogli odrediti kriterije, potrebno je planirati način na koji ćemo doći do konačnog cilja.
Na primjer, da bi pas na znak “sjedni” sjeo bez obzira na to koliko je od nas udaljen, bez obzira na to gdje se nalazi, bez obzira na ometanja iz okoline i bez obzira na to koliko dugo mora ostati u sjedećem položaju, svaki dio moramo posebno izvježbati, i to od početka.
Propustimo li izvježbati uvjet za jedan od kriterija, nećemo dobiti pouzdan konačni rezultat. Podižemo li kriterije prenaglo ili podižemo li dva ili više kriterija odjednom, također u konačnici nećemo biti uspješni. Dakle – jedan po jedan kriterij, bez prečica.
Na primjer, kada psa učimo da sjedne na signal, treba udovoljiti sljedećim kriterijima:
- naučiti psa da stražnjicu spusti na tlo
- dodati signal “sjedni”
- naučiti psa signal za otpust
- produljivati vrijeme provedeno u sjedećem položaju
- naučiti psa da sjedi bez obzira na to gdje se mi nalazimo – ispred nas, s naše lijeve ili desne strane, kada smo mu okrenuti leđima…
- povećavati udaljenost između psa koji sjedi i nas samih (odlaženje od psa) – pola koraka, korak, dva, tri… pedeset
- povećavati udaljenost s koje psu dajemo signal “sjedni”
- generalizacija – ponavljanje vježbe na različitim mjestima (kod kuće, u dvorištu, na ulici, na livadi, u gradu…)
- ometanje – različiti zvukovi, pokreti, predmeti, drugi psi, ljudi, djeca koja trče…
Koliko god vježba “sjedni” djelovala jednostavno, pas svaku etapu mora proći odpočetka da bi konačan rezultat bilo pouzdano sjedanje na signal u ma kojoj situaciji, na ma kojem mjestu i uz ma kakvo ometanje, pod uvjetom da to ometanje za psa nije previše stresna jer u tom slučaju pas neće biti u stanju učiti. Čini se dugotrajno. a često i jest komplicirano, ali ovakav način daje pouzdane rezultate!
Način na koji ćete dizati ili spuštati kriterije ovisi od slučaja do slučaja, od psa do psa. Iskusan instruktor može vam pomoći da budete uspješniji i precizniji. Vlasnici najčešće griješe zato što od svojih pasa previše očekuju u prekratkom roku.
Zaključak
Operantno uvjetovanje prisutno je u svakodnevnom životu. U odgoju i učenju pozitivni poticaj (R+) i negativna kazna (P-), ako ih ispravno primjenjujemo, mnogo su učinkovitiji od primjene pozitivne kazne (P+) ili negativnog poticaja (R-), ako ni zbog čega drugoga, a onda zato što povećavaju šanse za ponavljanje ponašanja.
Uspjeh u odgoju i učenju vašeg psa počinje od vas!
Natrag na Učenje operantnim uvjetovanjem
Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa