Piroplazmoza je vektorska bolest koju uzrokuju protozoe (praživotinje) iz porodice Babesidae, roda Babesia spp., pa se bolest često naziva i babezioza. Danas je poznato preko stotinu vrsta babezija rasprostranjenih širom svijeta koje izazivaju oboljenja kod raznih životinjskih vrsta (kralježnjaka) i čovjeka.
Babesia spp. organizmi su većinom vrsno-specifični – ne prenose se s jedne životinjske vrste na drugu, stoga se ne trebate bojati da ćete se zaraziti babezijama ako vaš pas oboli, no treba imati na umu da ti isti krpelji mogu prenjeti mnoge druge bolesti opasne i za ljude.
U Europi su najčešći uzročnici babezioze u pasa Babesia canis, Babesia vogeli i Babesia gibsoni, a prenose ih smeđi pseći krpelj (Rhipicephalus sanguineus), šareni krpelj (Dermacentron reticulates) te krpelji šikare (Ixodes).
Štenad, mladi psi te psi slabog imuniteta naročito su osjetljivi na infekciju i ukoliko se bolest ne liječi na vrijeme mogu uginuti 2 do 3 dana nakon pojave simptoma.
Kako se pas zarazi babezijama?
U epidemiologiji vektorima se nazivaju organizmi koji prenose uzročnika bolesti sa jednog domaćina na drugoga, no oni sami ne uzrokuju bolest. U slučaju piroplazmoze (babezioze), vektori su krpelji. Domaćinom se nazivaju životinje na kojima parazitiraju nametnici, u ovom slučaju psi.
Nakon što se krpelj napio krvi zaražene babezijama, babezije prodiru u epitel probavnog trakta krpelja. Tamo se razmnožavaju i migriraju u ostale organe, uključujući žlijezde slinovnice i reproduktivne organe krpelja. Ženka krpelja babezije prenosi na svoje potomke koji također postaju vektori (prijenosnici) u bilo kojem stadiju svog razvoja (jaje, ličinka, nimfa, odrastao).
Dok sišu krv domaćina, kroz žlijezde slinovnice krpelja babezije ulaze u krvotok i prodiru u crvena krvna zrnca (eritrocite). U eritrocitima se umnažaju što uzrokuje njihovo razaranje zbog čega nastaje hemolitička anemija. Pri tom se oslobađaju toksini i bjelančevine koji djeluju na centar za termoregulaciju, što prouzrokuje visoku temperaturu (čak i do 42°C). Razoreni eritrociti u jetri oslobađaju veliku količina hemoglobina koji izaziva žuticu. Jedan dio se izlučuje kroz bubrege (hemoglobinurija), pa mokraća postaje tamnija zbog prisutnosti krvi (od tamno narančaste poput piva do tamno smeđe poput joda). Smanjen broj eritrocita uzrokuje nedostatak kisika (hipoksiju), zbog čega srce ubrzano radi i životinja se brzo umara.
Istraživanja su pokazala da se babezije dalje mogu prenjeti transfuzijom krvi zaraženog domaćina, izravnim kontaktom s krvi zaraženog domaćina, pa čak i putem placente (s majke na potomstvo).
Inkubacija obično traje 3-6 dana, no može potrajati i do 4 tjedna.
Simptomi piroplazmoze
Piroplazmozu možemo podijeliti na klasični (nekomplicirani) ili na komplicirani oblik.
Tipični simptomi klasične piroplazmoze:
- promjena boje urina (varira od narančaste, krvave, do tamno smeđe poput joda)
- krv u stolici, narančasta do tamno smeđa boja stolice, proljev ili zatvor
- letargija, umor, bezvoljnost, nezainteresiranost
- ubrzan puls
- blijede ili žućkaste sluznice (desni, jezik, sluznice očiju, bjeloočnice)
- visoka temperatura (40-42°C)
- gubitak apetita, odbijanje hrane
- povraćanje
- ponekad su povećani limfni čvorovi
Simptomi komplicirane piroplazmoze:
- akutno zatajenje bubrega
- cerebralna babezioza
- zatajenje jetre
- poremećaj koagulacije (zgrušavanja krvi)
- autoimuna hemolitička anemija
- kardiološke promjene
- gubitak apetita, odbijanje hrane
- akutni respiratorni distres i dr.
Dijagostika, liječenje i oporavak
Dijagnoza se postavlja pretragom razmaza krvi. Krv za razmaz uzima se iz periferne cirkulacije – iz uha ili vene. Krvni razmaz oboji se i pregleda pod mikroskopom te se može vidjeti razvojni stadij parazita unutar eritrocita. U početnoj fazi piroplazmoze, babezije se još nisu dovoljno namnožile pa se možda neće vidjeti pod mikroskopom. Tada se gledaju i drugi parametri poput povećanih vrijednosti enzima bubrega i jetre (biokemijske pretrage).
Za liječenje piroplazmoze postoji više vrsta lijekova, no kod nas je to najčešće Imizol (Imidocarb dopropionate). Većina veterinara će koristiti Imizol jednokratno, iako uputstva za primjenu lijeka preporučaju da se lijek aplicira ponovo nakon 2 tjedna. Razlog tomu je taj što je Imizol veoma agresivan lijek koji može ostaviti posljedice na organizmu, posebno bubrezima i jetri. Nedavna istraživanja potvrdila su i kancerogenost ovog lijeka. Uz sve to injekcija Imizola je veoma bolna, a popratne pojave su povraćanje, proljev, grčenje (konvulzija) mišića (video) i krv u urinu (čak i ako prethodno nije bilo promjene boje urina). Uz Imizol se obično daje jednokratno antibiotik s produljenim djelovanjem zbog narušenog imuniteta, vitamin B12 koji pomaže obnavljanju eritrocita, te antipiretik za snižavanje tjelesne temperature. Po potrebi pas dobiva infuziju, a nekad je potrebna i transfuzija krvi.
Nakon primljene terapije vrlo brzo vidljivo je poboljšanje (obično 1-3 dana), no veoma je važno napomenuti da pas treba strogo mirovati 3 tjedna nakon primljene terapije kako bi se organizam vratio u normalu. Tek nakon 6 tjedana možemo smatrati da se organizam potpuno oporavio te možemo nastaviti sa uobičajenim aktivnostima. To znači da treba izbjegavati stresne situacije i napore, dakle pas treba više laganih šetnji, bez istrčavanja, bacanja loptica, igre s drugim psima, zahtjevnijih treninga i sl. Također trebamo paziti na stresore iz okoline poput vremenskih uvjeta (posebno velikih vrućina) i sl.
Psu je dobro u narednih mjesec dana nakon oporavka nastaviti davati B vitamin (B-komplex, Neurobiron), suplemente koji potpomažu obnavljanje i rad jetre, te suplemente za jačanje imuniteta (krema od kurkume, ekstrakt maslinova lista…). Silimarin (ekstrakt Sikavice) jedan je od najboljih suplemenata za obnavljanje jetre. Prehrana bi trebala biti lako probavljiva, bogata bjelančevinama životinjskog porijekla i po mogućosti svježa (kuhana ili prokuhana) – mladi sir, kozja sirutka (odlična za jetru), jaja, meso…
Važno!
Čak i kada pas ozdravi i preboli piroplazmozu, babezije mogu i dalje ostati u organizmu, često doživotno. Najčešće se zadržavaju u koštanoj srži, jetri ili slezeni. Često se dešava da infekcija ponovo “bukne” uslijed pada imuniteta ili većeg stresa pa se bolest može ponoviti (recidiv) iako životinju nije tada ugrizao zaraženi krpelj.
Kod životinja koje su preboljele piroplazmozu treba izbjegavati primjenu imunosupresivnih lijekova (kortikosteroida) te kirurško odstranjivanje slezene. Stoga je uvijek važno ubuduće kod razno raznih liječenja napomenuti veterinaru da je pas prebolio piroplazmozu.
U pravilu psi koji su preboljeli piroplazmozu isključuju se iz programa doniranja krvi, pa čak i iz uzgoja (kuje). Srećom, postoje pouzdani testovi (PCR, ELISA, IFA) kojima se može dokazati prisutstvo babezija u organizmu.
Prevencija
Iako na tržištu postoje mnogobrojni preparati za zaštitu od vanjskih nametnika bez obzira na to djeluju li kao repelenti, ubijaju nametnike ili oboje, niti jedan preparat nije 100 % pouzdan! Stoga je veoma važno izbjegavati krpeljima infestirana područja (najčešće su to šikare i visoka trava). Svakoga dana psa počešljajte, očetkajte i dobro pregledajte. Krpelji najčešće traže mjesto na životinji koje je najbolje prokrvljeno i gdje je koža najtanja, a dlaka nije pregusta, iako naravno za to nema pravila. Najčešća mjesta uboda su uši i oko ušiju, grlo i vrat, prepone, pazusi, no zaista je iznimno važno pregledati psa uzduž i poprjeko – između prstiju šapa, po njušci, spolovilu, oko spolovila i analnog otvora. Zaronite prste obje ruke duboko pod dlaku psa i kružnim pokretima trljajte cijelo tijelo kao da masirate. Na taj način najlakše je osjetiti kojekakve kvržice i promjene na koži, a psi generalno vole takvu masažu.
Ako imate dvorište, redovito kosite travu na najkraću moguću duljinu i tretirajte grmlje sredstvima protiv nametnika (najbolje prirodnim kako ne bi uništili korisne insekte i ugrozili zdravlje svojih ljubimaca). Lavanda, paprena metvica, ružmarin, krizanteme i češnjak biljke su koje odbijaju krpelje i mnoge druge nametnike u dvorištu – posadite ih!
Zaključak
Ukoliko primijetite bilo koji, pa čak i najsuptilniji od navedenih simptoma, odmah se uputite veterinaru! Simptomi se mogu javiti pojedinačno ili više njih odjednom. Pravovremeno liječenje i terapija zaista su od iznimne važnosti i bolje je da pušete na hladno nego da čekate hoće li se psu stanje popraviti. Pogotovo budite oprezni za vrijeme toplijih dana kada su psi mirniji i bezvoljni jer im je vruće; psi puno teže podnose visoke temperature i na za nas ugodnih 23°C psima je već pretoplo, o ljetnim temperaturama da ne pričam. Isto vrijedi za pse koji su generalno mirnijeg temperamenta, za pse koji dobro podnose bol i nelagodu pa je kod njih općenito teže primjetiti da nešto ne valja.
Pazite posebno na kuje u tjeranju čije raspoloženje može varirati od razdražljivog do bezvoljnog, a boja mokraće može vas zavarati dok potpuno ne potamni što znači da je bolest već uznapredovala. Promjenu boje urina lakše je vidjeti kod mužjaka nego kod ženki iz očitog razloga – bolje se vidi jer dižu nogu, dok kuje čuče. Ukoliko postoji i najmanja sumnja da nešto nije u redu, urin možete skupiti u posudu (najbolje bijelu) ili spolovilo obrisati papirnatom maramicom ili toalet papirom.
Promatranje i dobro poznavanje ponašanje vašeg psa veoma je važno! To posebno vrijedi i za one pse koji uglavnom borave u dvorištima i nisu pod nadzorom u onoj mjeri kao što su psi koji žive sa nama u kućanstvu.
Iako su krpelji najaktivniji u proljeće i jesen, važno je znati da ih ima tijekom cijele godine, pa čak i zimi na veoma niskim temperaturama i snijegu.
Napisala: Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa
Reference:
http://parasite.org.au/para-site/text/babesia-text.html
Cornell University: Babesia Canis
Irwin, Peter: Canine Babesiosis
http://www.medvet.umontreal.ca/clinpath/banq-im/hematology/babesiosis.htm
Hrvatski veterinarski institut, www.veinst.hr/
Milešević M., Ekert M., Mahnik M., Pinter L., Hajsig D.: Babezioza pasa: opis i analiza kliničkih slučajeva, Praxis veterinaria