Budući da gotovo neprestano slušam vlasnike pasa koji su skeptični prema odgoju i učenju pasa nagrađivanjem, posebno hranom, osjećam dužnost i potrebu razjasniti neke dileme vezane uz hranu i nagrađivanje željenih ponašanja. “Koliko mitologije da ponesem?” “Nemam dovoljno mitologije“, “Pas me ne sluša ako nemam hranu”, “Pas će mi se udebljati”, “Ne želim raditi s hranom jer…” neka su česta pitanja i izjave.
Unatoč znanstvenim dokazima o tome kako psi (i ostale životinje) uče, unatoč uspjesima i postignućima kako u samom odgoju, tako i na natjecanjima te kod rješavanja raznih problema u ponašanju, mnogi vjeruju da poticaji, odnosno nagrade u obliku poslastica/hrane nisu dobar način podučavanja.
Navesti ću neke od zabluda:
Podmićivanje
Poticaj (nagrada) poslasticama, odnosno hranom trebao bi biti upravo to – POTICAJ! Naravno, ako ispravno radimo. Kada psu pred nosom mašemo poslasticom u iščekivanju željenog ponašanja i pritom imamo loš “tajming” zaista ćemo postići to da pas nešto radi samo za hranu. Nagradu isporučujemo ISTOG TRENA ili odmah NAKON što je pas učinio željenu radnju.
Kada npr. djetetu kažete “Dat ću ti 100 kn ako mi odeš baciti smeće”, to je podmićivanje. No, ako zamolite dijete da pospremi sobu i ono to zaista učini, a vi ga nakon toga pohvalite, dozvolite mu da ostane vani sat duže nego obično, tim činom potaknuti ćete ga da i drugi puta pospremi sobu, bez da ga prethodno to tražite.
Ponekad je navođenje psa u određenu poziciju (npr. sjedanje) nužno kako bi brže postigli željeni rezultat, no to također ne možemo nazvati podmićivanjem. Poslastica se daje čim pas sjedne i vrlo brzo je trebamo maknuti psu ispred nosa, no svakako ne izostaviti kao oblik daljnjeg poticanja.
Podmićivanje bih osobno koristila, i jesam, isključivo u situacijama kada je u pitanju bilo spašavanje pasa ili izvlačenje veoma plašljivih životinja iz razno-raznih situacija opasnih po život. Dakle, vrlo rijetko.
Ali zašto baš hrana???
Jednostavno – sva bića nečim su motivirana. Hrana je životinjama primarni motivator jer je nužna za preživljavanje. Velika većina pasa najviše je motivirana hranom. Mi ljudi vjerojatno smo najviše motivirani novcem (nažalost).
Što je sa izbirljivim psima?
I izbirljivi psi nečim su motivirani – trebamo samo saznati čime! Poticaji (nagrade) gradiraju se po važnosti, a važnost određuje pas, ne čovjek. Zato je potrebno razmisliti i pronaći nešto što psa najviše motivira. Što je “jači” poticaj, to se ponašanje ili radnja brže učvršćuju, životinja brže i radije uči – motivirana je. I izbirljivi psi trebaju hranu da bi preživjeli, stoga je važno odrediti vrijeme treninga, pa i samu vrijednost hrane kojom potičemo i nagrađujemo psa. To ni u kom slučaju ne znači da psima treba uskratiti obrok ili ih izgladnjivati! Hranu koju koristimo kao obrok, možemo koristiti prilikom podučavanja. Kod izbirljivih pasa možda ćemo trebati često mijenjati vrstu poslastica kako im ne bi dosadile.
Ako na početku često koristim poslastice, uvijek ću ih morati koristiti
Netočno! Isporuka poslastica na početku učenja treba biti učestala, kako bi pas spoznao da su radnje za koje dobiva poslasticu njima isplative, da od toga imaju koristi. Cilj svakog podučavanja jest da postepeno produljujemo vrijeme trajanja radnje i vrijeme isporuke nagrade, što znači da nam, ukoliko ispravno radimo, poslastice neće biti nužne svaki puta.
Uvijek je dobro pri ruci imati poslasticu, ne zato da bi psa podmitili, već zato da bi psa u određenim trenucima mogli nagraditi ako napravi nešto zaista dobro. Psi su osim hranom, pohvalama i našim prisutstvom veoma motivirani i različitim podražajima iz okoline – mirisima, zvukovima, drugim psima… Ako moj pas u određenom trenutku odluči ostaviti ostale pse i vratiti se k meni, ne vidim razloga zašto ga ne bi za to ponekad nagradila i poslasticom osim same pohvale.
Pas sa kojim smo ispravno primjenjivali nagrađivanje poslastica prilikom podučavanja, kasnije ih neće stalno trebati.
Pas me mora poštivati i samim time slušati
Ovo je vrlo egoističan i sebičan način razmišljanja. Poštovanje se stječe, ono se ne dobiva na pladnju. Da bi vas pas poštovao, on prije svega treba u vas imati povjerenja. Povjerenje se ne stječe ako na psa vičemo, prisiljavamo ga ili ga fizički kažnjavamo. Drugo, psi nažalost ne razmišljaju na taj način, uglavnom ne čine stvari da bi zadovoljili nas, nego sebe – dakle, rade za nešto ili rade ono što njima donosi korist, nagrađuje ih. Što smo psima zanimljiviji, to će radije sa nama surađivati. Jedna od stvari između ostalog, koja pse potiče na to da im budemo zanimljivi je hrana koju dobivaju od nas.
Ako koristim hranu i poslastice, moj pas će se udebljati
Neće, jer ćete mu smanjiti dnevnu količinu obroka za onoliko koliko ste “potrošili” na poslastice. Nastojte koristiti prirodne poslastice – sir, meso i sl., a ne poslastice prepune aditiva.
Pas će početi “žicati” za stolom
Pas kojem bacate hranu sa stola ili ga hranite u kuhinji ostacima dok spravljate objed, vrlo vjerojatno će početi tražiti hranu kada ste za stolom. Pas će vjerojatno bez obzira na sve biti privučen mirisom ručka dok jedete za stolom, no ako ga ne nagrađujete za ovakvo ponašanje, prestati će jer će uvidjeti da to ne vodi nikuda, da ne dobiva ono što želi. Nagrađivanje hranom u vrijeme učenja, nema nikakve veze sa hranom koja je na stolu.
Pas će postati razmažen ako ga nagrađujemo hranom
Razmažen pas je onaj pas koji svaki puta dobiva ono što želi, onaj kojem je sve dozvoljeno bez ikakvih ograničenja. Pas odgojen nagrađivanjem hranom ne može biti razmažen, jer odgojen pas nije razmažen pas. Dobro odgojen i pristojan pas neće činiti stvari koje su neprijatne ili opasne. Naravno, ako se nagrađivanje ispravno koristi.